ADHD

Da li je ADHD stvarni poremećaj ili samo savremena kreacija?

Opsežne studije i istraživanja u posljednjih nekoliko decenija potvrđuju povezanost adhd-a sa određenim brojem specifičnih moždanih oblasti koje deluju nepravilno, kao i genetsku povezanost.

Ostaje pitanje zašto u prošlosti nije postojao poremećaj koji se zove ADHD. Odgovor je u tome da ime kao takvo (ADHD) nije postojalo, ali neosporna činjenica je da su simptomi postojali i da su vrlo stvarni.

ADHD može imati razarajući efekat na život djece i njihovih porodica. Od teškoća u školi do stalnog sukobljavanja sa vršnjacima ili bližnjima, od neposlušnosti prema odraslima do rizičnog ponašanja – simptomi mogu ostaviti ogromne posljedice na život djeteta.

Šta je ADHD?

Poremećaj nedostatka pažnje sa ili bez hiperaktivnosti je jedan od sve češće dijagnostikovanih problema ponašanja u djetinjstvu. Glavni simptomi uključuju nepažnju, hiperaktivnost i impulsivnost. Iako mnogi ljudi mogu povremeno imati poteškoća da sjede, da se fokusirajau na neki sadržaj ili prosto da se koncentrišu, ova vrsta ponašanja je toliko uporna kod pacijenata sa ADHD-om da remete njihovu svakodnevnu funkcionalnost. U većini slučajeva, ovi simptomi se pojavljuju prije 7. godine i uzrokuju značajne funkcionalne probleme kako kod kuće, tako i u školi ili u različitim društvenim situacijama.

Dijagnoza, koju je često teško napraviti, od suštinskog je značaja jer rana intervencija može promijeniti tok dječijeg socijalnog i obrazovnog razvoja.

Poremećaj pažnje / hiperaktivnost (ADHD) je hronični neurorazvojni poremećaj koji, po nekim istarživanjima, utiče na 11% djece školskog uzrasta. Simptomi se nastavljaju u odraslom dobu u više od tri četvrtine slučajeva. ADHD karakterišu razvojno neprimjereni nivoi nepažnje, impulsivnosti i hiperaktivnosti.

Ukoliko ADHD nije identifikovan i na adekvatan način liječen, može imati dalekosežne posljedice na život djeteta, uključujući školski neuspjeh, teškoće u ostarivanju odnosa sa drugima, depresiju, problem ovisnosti kao i problem na poslu i u porodici u nekom kasnijem periodu života.

Na vrijeme dijagnostikovan i tertiran ADHD može da omogoći osobi sve predispozicije za uspješan život.

Kako izgleda moždana aktivnost osobe koja ima ADHD?

Kod osoba koje imaju probleme sa pažnjom i koncentracijom, u situaciji kada moraju da se fokusiraju na izvršenje nekog zadatka, oni dijelovi mozga koji se trebaju aktivirati, čine upravo suprotno, to jest:

• smanje svoju aktivnost (ne proizvode dovoljno beta talasa),
• a pojača se aktivnost ometajućih talasa (previše theta talasa) Neurofeedback i ADHD

Neurofeedback je posebno prilagođen djeci s obzirom da podsjeća na video igru. To je specifičan način igranja igrica jer se animacija ne pokreće mišem već mozgom. Naime, preko elektroda na tjemenu glave izuzetno napredna tehnologija na ekranu računara prikazuje moždanu aktivnost, a dijete ili odrasla osoba može da upravo mijenja tu moždanu aktivnost.

U desetogodišnjoj studiji Lubara i sar. (1995), autori su pokazali da neurofeedback može poboljšati simptome ADHD kod 80% pacijenata sa ADHD-om. Pored toga, nekoliko drugih studija pokazalo je ne samo poboljšanje pažnje i koncentracije, već i poboljšanja akademskih postignuća
Radi se o neinvazivnoj tehnici bez neželjenih efekata, pa je idealan način liječenja za one koji žele da izbjegnu lijekove ili one koji ih ne mogu koristiti, kao što su djeca, trudnice, itd.

Broj sesansi zavisi od simptoma zbog kojeg klijent dolazi, ali i od ukupnog psihofizičkog stanja klijenta i varira od 15 do 30 seansi, a prve promjene u ponašanju su vidjive već nakon 6 do 10 seansi.